VIRTUOZAN SPOJ MLADOSTI, KREATIVNOSTI I UMJETNIČKE INGENIOZNOSTI

Završni osvrt na dramski program 64. Dubrovačkih ljetnih igara


64. dubrovačke ljetne igre
intendant: Krešimir Dolenčić
ceremonija zatvaranja: 25.8.2013.

U rano jutro 10. srpnja nakon ponoćne generalne probe otvorenja 64. Dubrovačkih ljetnih igara na reprezentativnoj povijesnoj gradskoj kulisi Trga Luže, srednjovjekovni je hrvatski ambijentalni biser prožela neočekivana i pomalo iznenađujuća zbunjenost. Gradom se munjevito proširila vijest kako je novi intendant Krešimir Dolenčić, ujedno i redatelj svečane ceremonije otvorenja, svim Dubrovčanima i njihovim gostima priredio nešto uistinu veliko i nezapamćeno, drugačije i dotad neviđeno, živahno i energično, dovitljivo ispreplićući tradicionalno i suvremeno, te maestralno time najavljujući radikalni zaokret u politici, ali još i više u sadržajnoj poetici Igara. Dubrovnik ne pamti kada je zadnji put jedna generalna proba otvorenja nove festivalske sezone, inače popraćena tradicionalnim duhovitim upadicama, čestim i osebujnim dobacivanjima, ali i žestokim provokacijama od strane publike upućenih i redatelju i glumcima, bila tako skromnih razmjera, izazvavši opće oduševljenje i ukupni konsenzus nad onim viđenim, zbog čega su se dojmovi živo nastavili prepričavati čitavoga idućeg dana u nestrpljivom iščekivanju večernjih sati i konačnog održavanja svečane ceremonije podizanja zastave Libertas na Orlandov stup. Nakon godina čvrstoga konzervativnog koncepta koji je vladao Igrama, kao i niza bezidejnih i promašenih, raznovrsnih i mahom neuspjelih lutanja i eksperimentiranja oko pokušaja osuvremenjivanja svečanosti otvorenja, kojima nije uspijevalo utjeloviti sadržajnu ukupnost nadolazeće sezone, tek je tu večer publika napokon osjetila nastupajuću istinsku promjenu, a koja će se kasnije reflektirati i potvrditi u samome programu i to ponajviše u njegovoj dramskoj komponenti. Nije, stoga, nikakvo čudo da je vidljivo zatečena impresivnom Dolenčićevom predstavom spomenutu večer ona utihnula. A bio je to tek početak onoga što će ovoga ljeta uslijediti na najprestižnijem hrvatskom kulturnom događaju.

Već se u vizualnom identitetu Ljetnih igara autora Mara Pitarevića i dizajnerskoga studija Šesnić&Turković kojim je Dubrovnik predstavljen kao „srce umjetnosti“ s jedinstvenim spektrom (ne)otkrivenih ambijentalnih scenskih prostora mogla naslutjeti iskrena i hvalevrijedna politika novoga festivalskoga vodstva da Gradu teatru, kako je Dubrovnik svojedobno nazvao ugledni hrvatski književni povjesničar i teatrolog Frano Čale, rasplamsa žar njegova gotovo pa ugasloga plamena kojim je taj „živi organizam“ vjekovima živio i slavio umjetnost, a čijem je dogorijevanju posljednjih godina ozbiljno počeo prijetiti rastući turistički konzumerizam, kao i bezidejna politika gradskih otaca s kroničnim nedostatkom jasne vizije i strategije budućega razvoja. Duboko svjestan rastuće opasnosti da umjetnost kao temeljnu sastavnicu dubrovačkoga identiteta postupno ne potisnu metastazirajući kapitalistički karcinomi, Dolenčić svojim umjetničkim angažmanom na uznapredovalu bolest aktivno odgovara započinjući s onime što će sâm nazvati 45-odnevnom terapijom radosti. Korjenitom i sveobuhvatnom revizijom Igara s kreacijom šarolike palete umjetničkoga programa, Dolenčić će i praktično nastojati pokazati kako dubrovačko „srce umjetnosti“ i dalje neumorno pulsira i u najtajnovitijim porama Grada, kao i u nutrinama njegova ponosita stanovništva, opirući se stalnim prijetnjama masovnoga turizma koji svakodnevno prijeti zadavanjem krajnjega i pogubnoga udarca.

Usprkos činjenici kako je dužnost intendanta preuzeo tek u prosincu prošle godine, Krešimir Dolenčić je već za sv. Vlaha predstavio ambiciozni i raznovrsni ovogodišnji program prema kojemu su ovo ljeto uspješno izvedena čak 143 programa na 29 scenskih lokacija diljem Grada, od čega čak 13 različitih dramskih naslova, koji ponajbolje svjedoče temeljne odrednice intendantova festivalskoga plova. Dolenčić je nakon niza godina u kojima su funkcionirale kao svojevrstan zatvoreni i samodostatni klaster Igre vratio njihovim građanima, i to svim generacijama, širokogrudno ih uključujući čak i kao aktivne sudionike dramskoga programa, kako svečane ceremonije otvorenja, tako i ovogodišnjih premijernih dramskih naslova. Bez obzira što je daljnja internacionalizacija s međunarodno priznatim imenima svakako jedan od nužnih i neupitnih pretpostavki i obveza budućega razvoja Dubrovačkih ljetnih igara, intendant je ovime poslao vrlo važnu poruku, jasno naglasivši kako takva profilacija ne smije isključiti i odbaciti svoj puk koji je stoljećima uzgajao ovaj jedinstveni svjetski rasadnik umjetnosti. Nadalje, Dolenčić je duboko poljuljao čvrste temelje dubrovačkoga Festivala angažmanom intrigantnih i provokativnih redateljskih imena međunarodnoga ugleda poznatih po svojem nekonvencionalnom umjetničkom izričaju, uz pomoć čijih je uprizorenja radikalno propitkivao ustaljene festivalske okvire, a u isto vrijeme nastojao razotkriti i sve one skrivene potencijale dubrovačkih mini-ambijenata organski povezanih u skladnu cjelinu jedinstvenoga ambijenta. Međutim, ono što će ostati Dolenčićev možda i najvažniji doprinos jest otvaranje Igara mlađoj generaciji hrvatskih umjetnika, posebno studentima s različitih umjetničkih akademija, domišljato kreirajući u okviru Festivala svojevrsnu edukativnu platformu kao osnovnu pretpostavku odgoja mladih talenata šarolikih profila i umjetničkih senzibiliteta. Svjestan kako će im angažman i iskustvo rada na najstarijem hrvatskom kulturnom festivalu s najvećim autoritetima i hrvatske i međunarodne umjetničke scene zasigurno pomoći u osobnoj i stručnoj izgradnji, Dolenčić kao vrstan pedagog predosjeća kako će to oni svojim budućim angažmanima znati našoj sceni i vratiti, stoga mu ponajviše zbog toga treba čestitati na virtuoznom spoju mladosti, kreativnosti i umjetničke ingenioznosti na 64. Dubrovačkim ljetnim igrama.

Dubrovnik, 25.8.2013.


© BOŽO BENIĆ 2020.