RASKOŠNO PORTRETIRANJE PASJIH ŽIVOTA

Teatar EXIT, Zagreb


CJ Johnson: Njuške
teatar exit
redatelj: Matko Raguž
premijera: 4.10.2013.

„Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam“ Freudova je misao i ujedno jedan od mnogobrojnih aforizama koji se pred sâm početak ove živahne, razigrane i nevjerojatno dopadljive (tragi)komične scenske minijature izmjenjuju na videozidu u dnu pozornice dok vi tražite svoje sjedalo u uvijek do posljednjeg mjesta ispunjenom i zagrebačkoj publici omiljenom kazalištu. Teatar Exit s vremenom je postao prepoznatljiv po svom stalnom umjetničkom istraživanju i analizi raznovrsnih socijalnih tema, baš kao i njihovim provokativnim, žučnim i inovativnim obradama, kojima je to kazalište uporno pozivalo i poziva na promišljanje. U njegovu je fokusu još od samih početaka sredinom devedesetih bio glumac i glumačko umijeće, pa se stoga odsutnost značajnijih redateljskih uplitanja i obilato povjerena interpretativna sloboda svakom pojedinom članu ansambla postupno iskristalizirala u svojevrstan fundament njihova kazališta. U kontekstu takve stvaralačke politike sve se prethodno spomenuto reflektira i u najnovijem dramskom proizvodu ovoga teatra, kojim on beskompromisno nastavlja koračati putem svoje umjetničke unikatnosti s evidentnom dozom dispariteta u odnosu prema strategijama drugih kazališnih kuća, nastavljajući tragati za onim scenskim izrazom kojim će nasmijati i razveseliti, ali i dirnuti i upozoriti.

„Njuške“ su svakako mnogo više od predstave o psima; ovdje je riječ o originalnoj priči o ljudima i njihovim svakodnevnim preokupacijama preslikanih na živote pasa. Tekst CJ Johnsona u prijevodu i adaptaciji Ines Matić i Janka Rakoša prilagođen je našem kontekstu i okolnostima, te je u obliku niza psećih monologa uprizoren na sceni u jedinstvenoj mješavini humora i tragedije, žestine i oštrine, nježnosti i romantike, a pod redateljskom palicom umjetničkoga ravnatelja i osnivača Teatra Exit Matka Raguža. Čudesna je lakoća kojom sjajni Gavellin glumački trojac Filip Križan, Janko Rakoš i Enes Vejzović utjelovljuje petnaest psećih likova i pred publikom rasprostire svu slojevitost, bogatstvo i složenost pasjega života, kreirajući pri tome raskošnu paletu raznovrsnih uloga o životnim pričama naših četveronožnih ljubimaca, pričama koje u istom trenutku osvajaju i očaravaju, nasmijavaju i raduju, pogađaju i uznemiruju. Osobito pronicljiv i sugestivan odabir kostima Marite Ćopo, kojima je virtuozno uspjela dočarati pasje karakteristike, dodatno je pripomogao kreaciji čitave galerije psećih likova komplementarno se stopivši s njihovim životnim pričama, a koje je već spomenuti glumački trolist iznimnom scenskom uvjerljivošću i vrsnim scenskim pokretom predstavljao na sceni, nevjerojatnom lakoćom preskačući iz uloge u ulogu, brzinski im se svaki put iznova prilagođavajući jednako spretno, energično i dojmljivo. Ukupan je umjetnički dojam upotpunjen dinamičnom glazbom Willema Miličevića, a zaokružen potresnim video materijalima Vice Rossinija o psima koji u psećem azilu čekaju na krajnji ishod svoga životnoga puta; na udomljenje ili na eutanaziju.

Iako su „Njuške“ dobar primjer vrlo kvalitetne opće usuglašenosti svih temeljnih kazališnih sastavnica, glumački je talent i odlična glumačka suigra raskošnoga portretiranja raznovrsnih psećih likova ono što dominira i osvaja već na prvu. Svaki od izvođača svojim je stalnim i zapanjujućim šarmom i jednostavnošću, jednako kao i nevjerojatnom energijom interpretativne moći, na kazališnim daskama iznosio seriju psećih sudbina i priča. Glumački su monolozi pri tome nerijetko bili isprekidani kratkim, no iznimno upečatljivim songovima kojima je bitno dinamiziran ritam čitavoga komada, ali i uspješno izbjegnuta opasnost da se predstava pretvori tek u niz suhoparnoga scenskog izmjenjivanja različitih psećih priča. U takvoj je scenskoj koncepciji Filip Križan predstavio svoj izniman i glumački i komički talent, utjelovivši prvenstveno razigrane i vesele pse; simpatičnoga carinskog bigla zaduženoga za njušenje hrane, živahnoga terijera koji misli samo na hranu i seks, te zbunjenoga trkaćeg hrta koji bezuspješno pokušava uhvatiti zeca, ravnopravno oduševivši čestom i dopadljivom komunikacijom s publikom. Na kraju je poentirao izvevši tužnu ispovijest utučene zlatne retriverice koja je ubila svoju štenad i to kako joj ih vlasnici ne bi nastavili oduzimati. Priče o životu hrvatskoga goniča sa svim problemima koje pred njega donosi stočarski život, crtice iz života razmažene chihuahue, ali i pit bulla iz Dubrave te potresnu sudbinu rotvajlera koji kolje pse u svome susjedstvu igra sjajni Janko Rakoš. Duhovitost svoje izvedbe Rakoš je izvrsno sjedinio s tragičnim sudbinama svojih likova, ostvarujući pri tome zasigurno najpotresnije i vrlo ganutljive sekvence u komadu, posebno upečatljivo odigravši scenu u kojoj se rotvajler oprašta od svoga života, bespogovorno jedući otrov koji mu je servirao njegov gazda. Enes Vejzović pak svojim efektnim ulogama i impresivnom scenskom uvjerljivošću igra staroga mješanca u ljubavnom trokutu s tragičnim svršetkom, snažnoga njemačkoga ovčara, policijskoga psa u borbi protiv kriminala, kao i vrlo uglađenoga i pomodnoga čistokrvnog hrta, koji zarađuje seksajući se za 3000 eura po minuti, čime je prvo nasmijao, da bi potom duboko dirnuo u ulozi nesretnoga i ostarjeloga slijepog psa kojemu je umro gazda. Rijetki su bili oni koji su prema imenu psa i kafića u koji je pas svakodnevno odlazio sa svojim gazdom prepoznali kako je tu riječ o istinitoj priči o sudbini psa velikoga hrvatskoga glumca Predraga Vušovića.

Kao najnovija predstava iz umjetničke radionice Teatra Exit, „Njuške“ se mogu ubrojiti među one inscenacije koje na najizravniji način svjedoče kako vrsna kazališna ostvarenja ne podrazumijevaju nužno i zahtjevne redateljske koncepcije s velikim i složenim scenografskim rješenjima. Ponekad se pravi smisao kazališne umjetnosti ponajbolje ocrtava upravo u ovakvim jednostavnim scenskim minijaturama s dobrim pričama i vrsnim glumačkim interpretacijama, pa je stoga neosporno kako će i ova minijatura ispunjena evidentnom dozom umjetničkoga aktivizma, te prepuna topline i životne mudrosti još dugo vremena živjeti na egzitovskim kazališnim daskama, nastavljajući uveseljavati sve one željne kvalitetnoga teatra i domišljato uprizorene priče o svima nama. A „Njuške“ su upravo to: ozbiljna studija o ljudima samo promatrana iz pseće perspektive.

Zagreb, 19.10.2013.



© BOŽO BENIĆ 2020.