RAZOTKRIVANJE POLITIČKE ELITE

Kazalište Marina Držića, Dubrovnik


Georges Feydeau: Ne vrti se okolo gola golcata
kazalište marina držića dubrovnik
redateljica: Maja Šimić
premijera: 14.12.2012.

Proteklih mjeseci, pa i godina, hrvatsko društvo svjedoči političkoj sceni prožetoj sve očitijim, besramnim, oštrim i nemilosrdnim borbama za vlast, kako od lokalne tako sve do državne razine. U kontekstu vremena u kojemu se takozvana politička „elita“ time izravno izruguje društvu u cjelini, u vremenu u kojemu se u politiku češće ulazi zbog svoga vlastitog, a ne zbog općeg interesa, te u konačnici, u vremenu u kojemu politička podobnost nerijetko postaje jedino sredstvo kojim se mogu ostvariti određeni, doduše ne nužno moralno upitni ciljevi, teatar osluškuje i odgovara. Uprizorenjem komedije Ne vrti se okolo gola golcata, koju je 1911. godine napisao jedan od najvećih francuskih komediografa Georges Feydeau, Kazalište Marina Držića na porugu već spomenute političke „elite“ odgovorilo je porugom i to u obliku gotovo jednosatnoga scenskog ostvarenja protkanoga ironijom, alegorijom i bučnom komikom.

Nakon Oca Elvisa Bošnjaka i Zločina na kozjem otoku Uga Bettija, ovo je već treća ovosezonska premijera dubrovačkoga kazališta. Feydeau, kojega se svojedobno često uspoređivalo s najvećim francuskim komediografom Molièreom, u ovoj drami koju je izvorno naslovio Ne hodaj okolo gola, vještim dijalozima razotkriva publici sva ona nemoralna zbivanja koja prožimaju zakulisje svake političke scene. Dramska se radnja odigrava u salonu stanovitog političara Melka koji svojoj ženi Klari predbacuje njezin oskudni način odijevanja, zamjerajući joj što tako razodjevena slobodno šeće po kući i to pred njihovim dvanaestogodišnjim sinom i poslugom. U jeku predizborne kampanje, Melko u svome domu prima gradonačelnika, svoga izravnoga političkog suparnika, koji pak od njega traži stanovite usluge. U borbi za osiguranjem što bolje političke pozicije, Melko je spreman učiniti sve što njegov oponent od njega traži, no zbog nesmotrenog ponašanje svoje žene, duboko strahuje za budućnost vlastite političke karijere.

Kao da virtuozno skrojen Feydeauov tekst isprepleten slojevitim sarkazmom redateljici Maji Šimić nije bio dovoljan kako bi upozorila na mentalitet glavnih protagonista političke scene, pa u želji da isti do kraja i u potpunosti razotkrije, povjerava doajenu dubrovačkoga i hrvatskoga glumišta Miši Martinoviću adaptaciju teksta na dubrovački dijalekt. Lokalizirajući Feydeauov tekst, redateljica s kazališnih dasaka metaforičkim pristupom iznosi svojevrsnu kritiku one društvene skupine koja je sama sebe prozvala „elitom“, a čiji se mentalitet u više od sto godina otkad je djelo napisano očigledno nije promijenio. Štoviše, isti kao da je nastavio metastazirati u svojem beskrupuloznom traganju za moći. Međutim, angažirani redateljski pristup Maje Šimić ovdje se nije zaustavio. Kako bi političkoj „eliti“ nedvosmisleno poručila kako je razotkrivena, te kako bi istu tu „elitu“ dodatno ismijala, Šimić određenim redateljskim implikacijama namjerno nastoji naglasiti parazitizam glavnih likova, iziskujući od ansambla glumačke studije u kojima se kod likova okarakteriziranim odsustvom stvarnoga moralnog i intelektualnog kredibiliteta potencira mentalitet patoloških boraca za poziciju. Takva redateljska koncepcija pokazala se preteškim zadatkom za Gloriju Šoletić u ulozi Klare. Njezini su glumački pokušaji samo u rijetkim trenucima dopadljivi i to uglavnom zbog duhovitih dosjetki njena lika, a ne zbog vrsnoće njezina glumačkog izričaja. Razlog tome svakako je izrazita doza interpretativne nesigurnosti začinjena velikim brojem „tipfelera“, kojima je u kombinaciji s prenaglašenom glumom svoj lik u potpunosti svela na karikaturu. Istovremeno, spomenuti redateljski zahtjevi Branimira Vidića Fliku nisu sputali u njegovu scenskom izričaju, te je povjerenom mu ulogom Melka uspio ostvariti dopadljiv glumački prinos, jasnoćom svoga izraza vidno iskačući od ostatka ansambla. Boris Matić u ulozi gradonačelnika te Edi Jertec u ulozi lokalnog novinara ostvarili su zadovoljavajući glumački učinak, dok epizodna uloga sluge Lambra kojega igra Hrvoje Sebastijan ne ostavlja dovoljno prostora za ozbiljniju kritičku analizu.

Ne vrti se okolo gola golcata predstava je koja na kazališne daske stiže u trenutku kada je možda najpotrebnija, u trenutku kada borba za pozicije poprima neslućene razmjere, a društvo ostaje po strani kao pasivni promatrač. Kazalište Marina Držića uprizorenjem Feydeauova teksta stoga kritički progovara o ovoj društvenoj anomaliji, razotkrivajući politiku i njene protagoniste, baš kao što Klara svojom odjećom razotkriva sebe. No, kao što se ni Klara svoje obnaženosti nije posramila, pitanje je hoće li je se i politička „elita“ ikada posramiti te čuti povike upućene iz teatra kako je car već odavno gol.

Dubrovnik, 21.12.2012.



© BOŽO BENIĆ 2020.