arhitektura



KAMPUS, VARAŽDIN

urbanističko-arhitektonski natječaj za idejno rješenje studentskog doma i restorana

[davor bušnja, ida polzer, božo benić, katarina mojaš]


Sveučilišna os. Razvoj Varaždina, usmjeren k unaprjeđenju i širenju akademskih sadržaja te dobivanju atributa sveučilišnog grada, analogno treba biti popraćen i u urbanističko-arhitektonskom smislu. Postojeći i potencijalni javni i društveni sadržaji, okoliš naklonjen pješačkom i biciklističkom prometu, javne parkovne površine, te formiranje novih akademskih cjelina u sjeveroistočnom dijelu grada, sugeriraju stvaranje nove sveučilišne osi atraktivne gradske transverzale. Nova sveučilišna os generira iz povijesne jezgre - dinamičnog središta mješovite namjene - te se Ulicom kralja Petra Krešimira nastavlja preko pruge do novog kampusa i športskog centra na Dravi. Sveučilišna os je gradska komunikacija naglašenoga pješačkog prometa oplemenjena postojećim sadržajnim “džepovima” - društvenim, akademskim, parkovnim i športskim. Urbanističko-arhitektonskim konceptom rješenja obuhvata afirmira se i naglašava tema sveučilišne osi kao nove gradske transverzale kreiranjem novoga sadržajnog džepa. Paralelnim nizanjem programsko-strukturnih traka okomito na spomenutu os generirani su gradski prostori različite namjene. Komprimiranjem smještajnih jedinica u dvije paralelne lamele oslobađa se otvoreni javni prostor na parceli, dok društveni sadržaji namijenjeni studentima smješteni između lamela stvaraju dinamičnost i gustoću urbanog karaktera.
Studentski dom. Novi studentski dom karakteriziraju tri sadržajne cjeline: javno prizemlje, smještajni traktovi i prostor između smještajnih lamela s društvenim studentskm sadržajima organiziranim po vertikali. Prizemlje obuhvaća sadržaje javnijeg karaktera, te sadržaje koje će koristiti i oni studenti koji su smješteni izvan doma. Središnji atrij je vanjski prostor za boravak i terasa s uslužnim sadržajima. Smještajne jedinice pragmatično su organizirane u dva paralelna trakta galerijskog sustava. Galerije su orijentirane jedna na drugu što omogućava dosljedan pristup zajedničkim sadržajima iz oba trakta, te istovjetan tretman soba u vidu intime i osunčanja. Društveni prostori za studente su u zatvorenim “mostovima” koji na raznim etažama povezuju smještajne traktove, stvarajući tvz. “vertikalni forum”. Krov prizemlja su ozelenjene terase s dodatnim sadržajima za odmor, učenje i razonodu. Sobe studentskog doma projektirane su kao fleksibilne jedinice s naglaskom na mogućnosti individualizacije životnog prostora. Smještajem servisnog sklopa u srednjoj trećini jedinice, otvara se mogućnost različitih scenarija organizacije sobe ovisno o individualnim željama stanara. Restoran. Pozicija novog restorana i logika kretanja unutar obuhvata, blizina prometnica na jugu te novooblikovana parkovna površina na sjeveru sugeriraju koncept paviljona u zelenilu. Glavni sadržaji organizirani su oko atrija čija pozicija omogućava stvaranje kružne veze i osigurava logične smjerove kretanja (ulaz izdavanje hrane - konzumacija). Atrij je ujedno vanjska terasa u zelenilu, koja pruža intimu i zaštitu od vanjske buke i prometa. Sklop kuhinje smješten je uz internu prometnicu, gdje je organizirano i gospodarsko dvorište. Smještanjem kuhinje na jugu stvara se barijera prema prostojećim prometnicama, a gubitak južnog osunčanja u restoranu kompenziran je atrijem unutar glavnog prostora.
Projekt je predstavljen na 50. Zagrebačkom salonu arhitekture.


© BOŽO BENIĆ 2018.