arhitektura



HATCHING, MAROKO

venecijanski bijenale arhitekture 2014.

[menis arquitectos]


Venecijanski bijenale arhitekture. Hatching - ishodište grada projekt je predstavljen u sklopu marokanskog paviljona na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2014. godine. Nizozemski arhitekt i izbornik Rem Koolhaas pozvao je zemlje sudionice da u svojim nacionalnim paviljonima odgovore na temu "Apsorpcija moderniteta: 1914.-2014.", te da kroz vlastito iskustvo pokažu kako je u 20. stoljeću nacionalni identitet žrtvovan modernitetu, odnosno kako su u arhitekturi nestajala nacionalna obilježja u korist skoro potpunog usvajanja modernog jezika sa samo jednim repertoarom tipologija. U okviru Koolhaasovih smjernica, ovaj paviljon prezentira marokanski doprinos pojavi i promišljanju modernoga pokreta, istovremeno istražujući kako marokanski teritorij može doprinijeti suvremenom teorijskom diskursu na globalnoj arhitektonskoj sceni. Budući da je Maroko akceptirao moderni pokret već na njegovu začetku služivši kao svojevrstan laboratorij za proizvodnju modernih projekata, paviljon je organiziran u dvije izložbe; prva predstavlja značajne marokanske projekte iz 20. stoljeća, dok druga donosi urbanističko-arhitektonska promišljanja u klimatski ekstremnim životnim uvjetima Zapadne Sahare.
Trodimenzionalna pustinjska oaza. Hatching je projekt kojim se razmatraju mogućnosti naseljavanja pustinje. Koncept je utemeljen na prisvajanju teritorija iskorištavanjem isključivo prirodnih sila, a koje postaju okosnica života. Hatching je prirodni mehanizam u kojemu život nastaje posredstvom hvatanja vlažnih vjetrova (pasata) na velikim visinama, te na temelju posljedične kondenzacije vode iz oblaka koji se nakupljaju u njegovoj unutrašnjosti, zaštite od toplih vjetrova u donjim zatvorenijim dijelovima strukture, kao i zaštite od sunca i svježine u nutrini strukture. Projekt polazi od osnovnog oblika u arhitekturi - kocke. S kockastom strukturom dimenzija 1km x 1km x 1km višestruko se povećavaju mogućnosti iskorištavanja prirodnih sila i to unutar toliko velikog volumena u kojemu je moguće stvoriti mikroklimu, te time omogućiti pojavu života. Kocku postupno razjedaju sjeverni vlažni vjetrovi čineći sjevernu stranu poroznijom. Poroznost omogućava prirodnu ventilaciju, ali i ulazak vlažnih vjetrova u unutrašnjost u kojoj se formiraju gusti oblaci. Kondenzacijski proces rezultira pojavom vegetacije u epicentru nove mikroklime. Voda se pohranjuje u izoliranoj bazi strukture gdje zadržava svoju postojeću temperaturu. Koristeći isključivo prirodne sile (vjetar i sunce), negostoljubiv saharski teritorij pretvara se u oazu, generirajući bezvremensko stanište s uvjetima idealnima za život. Projekt evoluira prirodno i oblikuje ga priroda. U takvom artificijelnom staništu definiranom prirodnim zakonima pronalazimo ishodište života; svojevrsnu trodimenzionalnu pustinjsku oazu, kojom je iznova promišljen pojam samoodrživog staništa. Fokus projekta jest na kreiranju preduvjeta za život u pustinji, kao i na mogućnosti za ljudsku intervenciju i nastanak grada.

više: https://www.menis.es/hatching
video: https://www.youtube.com/watch?v=hdoNLEm8M8Y


© BOŽO BENIĆ 2018.